Phil je izašao u sumornu i prašnjavu prostoriju u kojoj su se krhotine svjetla borile da probiju tamu kroz pukotine crijepa. Ali koliko god to bilo čudno, to je preblijedilo u odnosu na ponašanje njegovih roditelja. Tužnim i tihim tonom, slabašna stara starica je pričala o tome kako se neke žene osjećaju privučene kući iz njima nepoznatih razloga i ispričala kako je njena kćerka bila žrtva tako velike hipnoze i kako je njena unuka pratila njen primjer tražeći majku.Čak mu je pokazala i izblijedjelu fotografiju nestalog para, dijelili su istu kestenjastu kosu i srebrne oči, ali dok je majčina bila duža, njena ćerka ju je skratila i sakrila oko iza svojih resa. Filipove misli su ponovo počele da se kreću prema devojčici, ovog puta u nagađanju o tome šta mu je ostavilo utisak da ona nije lutka kao ostale.
Najgore je bilo to što se niko nije potrudio da mu kaže taj posljednji dio dok nije stigao tamo. Vaša radoznalost će vas nadjačati, to je neizbježno.
Hodnici na drugom kraju predvorja na prvom spratu se vrte okolo i sastaju se prema zadnjem delu zgrade. Otkrio je da je svaki hodnik dizajniran isto;bezizražajno i bijelo oprano s još jednim crvenim tepihom koji se proteže cijelom dužinom.
Ali kada su saznali da je Carlyle, seljani su ga počeli izbjegavati kao kugu. Svaka lutka je imala kosu različitih boja i stilova i velike oči napravljene u jednoj boji, koje se opet razlikuju od različitih lutki, i pune usne sa grimizno naslikanim ružem. Prva pomisao mu je bila da je sve san, da je još uvijek kod kuće ili kod prijatelja spojiti fau. Podigao je glavu da ga pogleda tako iznenada, Phil je odskočio u šoku, odmah pavši na leđa u tom procesu."WHOAHOLYSHIWHA?!!"Mogao je samo da zamuckuje dok se kretao unazad po podu.
Jedina osoba koja je bila voljna razgovarati s njim i ona koja mu je ispričala o porodičnom "prokletstvu" bila je, koliko god to klišej zvučalo, stara starica u lokalnom pabu. Dok se Phil pitao za koliko bi ih mogao prodati, došao je do drugog kraja Vile gdje je pronašao dvoja vrata.
Njegovi roditelji su čak išli toliko daleko da su ga ohrabrivali da ode na imanje, makar samo da se prepusti i ponudili su da ga odvezu u selo i pokupe. Ni u kom slučaju nije bila ružna, ali nije bila ni najzgodnija stvar na izložbi u ovoj vili, a ipak je Phil mogao osjetiti kako mu krv juri u lice svaki put kad bi pomislio na nju, kao da je nešto u njemu vrištilo da pobjegne njegovo tijelo i pojuri natrag k njoj. Bio je čvrst, stezao je samo njegov prst i otežavao guranje, ali na kraju je Filip osjetio kako mu vrh prsta zagrebe nešto tvrdo i metalno.. Mogla je biti jedna od nestalih djevojaka, ali zašto bi ostala kada je lako mogla otići?Filip je odlučio da odmaršira gore, ne obazirući se na gomilu pitanja i misli kojima se skoro davio.2F je, shvatio je, broj sobe.
Comment