Možeš li doći po mene? Znam da je to daleko iznad dužnosti, ali ne mogu ostati ovdje."Moja usta su bila otvorena i bio sam zapanjen.
Bio sam iznenađen što je izgledala tako nesvjesna toga. Sada mu se nasmiješila: "Oh dobro, onda me tražite. Unajmio me je internacionalna dizajnerska kompanija ovdje u Njemačkoj, od strane gospodina Harwella.
Imam ovu slobodnu spavaću sobu, i sav ovaj prostor u ovoj velikoj staroj kući, nema razloga da se iseliš dok ne budeš spreman. Ozvučenje koje je zatreslo tlo kada je prolazio i napunio se do 'T'. Pogledala je niz hodnik i uhvatila moj pogled, i namignula mi.'Da!'Mora da sam izgledao glupo dok sam sedeo sa cerekom na licu jer je Doris, moja sekretarica, stala na vratima sa čudnim izrazom na licu."Gospodine Garrison, imate poziv na liniji 2.
Ugasio se kao svjetlo. Na putu do njenog hotela započeli su još jedan razgovor. Prekrasan crni bimer sa kožnom unutrašnjosti. Znao sam da nije zato što sam žurio, već zato što je ona bila u mojoj kući.
Ja sam, s druge strane, to obožavao. Nikad u životu nisam udarila drugog muškarca. Lice joj je bilo tužno, a oči su joj sijale tragove suza.„Tako mi je žao zbog svega ovoga. Sedeli smo za stolom i jeli moj oskudan obrok, a ona je sve vreme ispuštala tihe zvukove poput "Oooo" i "Mmmm". Oči su mu krenule prema gore da bi bio još šokiran što su joj se bradavice naprezale o tkaninu njene bijele košulje. Pokazao sam joj slobodnu spavaću sobu preko puta moje. Viljuškom bi grabila jaja, zatvorila te ružičaste usne i žvakala zatvorenih očiju. Bio je izuzetno impresioniran koliko je inteligentna, ali još više impresioniran koliko je prizemljena izgledala.
Blake je otvorio usta, ali čini se da mu riječi izostaju, pogledao je znak, a zatim se vratio na njeno lice. Kada je stigao na aerodrom, bio je zahvalan što je izgledalo sporo u ovo doba dana. Gledao sam kako je obavila ruke oko sebe.'Kopile.'"Ne, nije problem. Svi su stali da bulje dok smo hodali.
Stavio sam njene stvari na krevet i okrenuo se da vidim kako me posmatra anksiozno depresiju kod izlaska. Uzdahnuo je, uzeo svesku i olovku i krenuo prema kancelariji svog šefa.
Napravio je usta da započne pitanja, ali ih je konačno zatvorio i umjesto toga progunđao. Pokušaću sutra da nađem gde da prenoćim, a ovo auto vikendom. Zvao sam menadžment, ali oni tvrde da je on vlasnik ovog hotela, a oni nisam mogla nista.
Nova gomila ušla je kroz vrata, a on se nadao da je to to. Dobro bi mi došla sva pomoć koju mogu dobiti."On joj se nacerio.Činilo se da joj je laknulo."Rob."- rekla je tiho.
Uživaću što si ovde. Bilo je 4:00 kad sam čuo kukanje na vratima. Zauvijek bi plaćao tu stvar, ali vrijedilo je. Barem bi mogao pokupiti gospodina Knighta i izaći bez previše muke.
Comment